Fotografiranje plesne umjetnosti je za mene uvijek bio izazov na više nivoa. U proteklih desetak godina druženja s plesom kroz objektiv naučio sam jako puno o fotografiranju u nemogućim uvjetima na granici fizičke izdržljivosti, o guranju postavki fotoaprata do granice upotrebljivosti, ali uvijek me krajnji rezultat i zadovoljstvo plesača vraćalo na plesne podije. Moglo bi se reći da je fotografiranje plesa ultimativni test discipline, strpljivosti, intuitivnosti i refleksa. Svojevrsna fotografsko-plesna meditacija s rezultatom u obliku fotografije! Tango između fotografa i plesača!