U svojim fotografskim lutanjima ponekad zavirim u mjesta u kojima kao da je vrijeme stalo a njihovi stanovnici (ako ih uopće ima) žive jednim sasvim drukčijim životom. Ja ga volim zvati “jednostavan život”, iako on to zapravo nije. Surov je to i težak život. Ali pošten i iskren. Često dobijem dozvolu za fotografiranje, osmijeh, ponekad porazgovaramo i uvijek kad odlazim u “svoj svijet” osjećam se obogaćeno i zahvalno za svaki susret. Formula je jednostavna: daš osmijeh – dobiješ osmijeh 🙂